Nerijetko čujemo priče kako su "psi sa rodovnikom skupi jer je rodovnik skup", a oni "čistokrvni bez papira" su puno jeftiniji.

 

Prvo, da bi pas bio čistokrvan, mora imati "papir" tj. rodovnik koji potvrđuje njegovu čistokrvnost i pripadnost određenoj pasmini. Bez rodovnika u kojemu se vide 4 generacije predaka taj pas se ne može klasificirati kao čistorkvan. Pas bez rodovnika se klasificira kao "pas u tipu neke pasmne" u ovom slučaju "pas u tipu zlatnog retrivera". Recimo, svatko od nas može tvditi da je Amerikanac, no to da je Amerikanac može dokazati samo američkim državljanstvom. Isto je i sa čistokrvnim psima. Zlatni retriver je zlatni retriver kada tu svoju čistokrvnost može dokazati ispravom o podrijetlu, u ovom slučaju rodovnikom.

 

Knjižica cijepljenja, tj. EU putovnica nije isprava o podrijetlu, već putovnica i "osobna iskaznica" koja se kod nas izdaje svim psima, ne samo čistokrvnima te su podatci u njoj isključivo ono što je vlasnik rekao pri izdavanju iste. Kod rodovnika je malo drugačija procedura. Svaki pas ima svoj registarski broj, svoje ime i ime osobe koja ga je uzgojila. U rodovniku pišu 4 generacije predaka te se mogu pronaći informacije o zdravstvenim nalazima kukova i laktova, šampionatima i radnim ispitima predaka. Isto tako, svaki pas prije odlaska iz legla mora biti čipiran ili tetoviran, ili i jedno i drugo.

 

Ljudi često spominju sinonim "pas sa papirima". Pas sa papirima je uvriježena fraza za psa sa rodovnikom, premda se neki preprodavači i štanceri vrlo često upravo na temelju ovoga "papiri" oglašavaju pri tome misleći na knjižicu cijepljenja te vrlo često zbune kupca koji često nasjedne i kupi malo slatko žuto klupko koje podsjeća na zlatnog retrivera, ima knjižicu cijepljenja i to su ti "papiri" no rodovnik ne posjeduje. Taj pas u većini slučajeva jako odstupa od standarda pasmine i po ničemu, osim po boji, ne podsjeća na zlatnog retrivera.

 

Sam "papir" tj. rodovnik nije ono što čini cijenu psa. Sam rodovnik košta 120kn po štenetu i ne pretstavlja veliku stavku u uzgoju. Ono drugo, pak, što se sve treba obaviti da bi se taj rodovnik uopće mogao izdati je pak puno veća stavka, ali i tu ima oscilacija. Primjerice, po pravilniku Hrvatskog kinološkog saveza zlatni retriveri za uzgoj moraju imati snimak kukova, ocjenu eksterijera i položen ispit prirođenih osobina. Ni to samo po sebi nije skupo. Zato i imamo katkada legla sa rodovnikom po 300 do 400 eura štene. No što takvi uzgajivači rade po pitanju pasmine osim što pare dvije jedinke iste pasmine? Ništa.

 

Uzgajivač koji brine do pasmine, svoga uzgoja, svojih pasa, svoje linije, uzgajivač koji je kinolog, kinofil i istinski zaljubljenik u pasminu konstantno ulaže u uzgoj, radi puno više zdravstvenih testova od propisanih, putuje tisućama kilometara samo radi parenja kujice za koju uopće nema garancije da će ostati skotna.

​

Evo primjera radi, jedna računica:

~ Uzgajivač je odlučio svoju kujicu sa kojom je do sada bio na 20 izložbi pariti u Nizozemskoj sa prekrasnim vrhunskim parnjakom koji ima sve zdravstvene nalaze.

~ Uzmimo neka je prosjek kotizacije na tim izložbama bio 30 eura x 20 izložbi = 600 eura

~ Kujica je položila ispit prirođenih osobina - 30 eura

~ Kujica ima snimljene kukove, laktove, oči, srce te napravljene PRA1 i PRA2 genetske testove - 250 eura

~ Kujica je cijepljena protiv bjesnoće i zaraznih bolesti - 40 eura

~ Kujici je napravljen bris prije parenja, te joj je barem 3 puta vađena krv za progesteron test prije puta na parenje - 80 eura

~ Neka je na benzin, smještaj, hranu, vinjete, cestarinu, tunelarinu itd potrošio 1.000 eura

~ Neka je parenje platio 1.000 eura

~ Neka je kujicu odveo na ultrazvuk sa 30 dana skotnosti da potvrdi skotnost - 30 eura

~ Neka je kujicu cijepio protiv herpes virusa - 100 eura

~ Kujica je oštenila 7 štenaca. Uzgajivač je odlučio zadržati jedno štene.

~ Na svako štene u toj dobi na kvalitetnu hranu i suplemente ode barem 80 eura x 7 štenaca = 540 eura

~ Svako štene treba cijepiti, čipirati, izdati mu knjižicu... to je cca 30e po štencu x 7 štenaca = 210 eura

~ Štencima treba igračaka, socijalizacija... bar još 100 eura

~ Kad se ima leglo, dnevno se barem jedna perilica rublja pere i jedna sušilica suši... x 60 dana ... koliko je to struje?

~ Infracrvena žarulja, struja koju žarulja troši, kotilica, same plahte, ručnici, drybedovi, deke... koliko to košta? po leglu barem 200 eura

~ Piljevina ili pelene za vršenje nužde... barem 150 eura za leglo od 7 štenaca!

~ Čišćenje od crijevnih parazita... Drontal puppy košta 25 eura 50 ml, što je dovoljno za 2 štenca. Znaci 25 eur x 3.5 = 87.5 eura

~  Još barem 30 eura na čišćenje mame od crijevnih parazita dok ima štence...

~ Rodovnici 7 x 16 eura = 112 eura

~ Prijava parenja, prijava legla, pregled voditelja uzgoja - barem još 20 eura

~ Sredstva za čišćenje, dezinfekciju i higijenu, vlažne maramice i papirnati ručnici... bar još 200 eura

​

Došli smo do ukupno 4.779.50 eura

s pretpostavkom da nije bilo nikakvih veterinarskih intervencija prilikom štenjenja i podizanja štenadi

A što da je bio potreban carski rez? Što da je kuja dobila mastitis? Što da kuja nema mlijeka? Što da je kuja, ne daj bože, uginula pri okotu?

 

Da li smo gore računali benzin, cestarinu, vinjete, amortizaciju i dnevnice na puteve za te izložbe? Izložbe su i po 500 i više km udaljene u jednom smjeru. Koliko bi to tek sve koštalo? A što ako smo plaćali profesionalne handlere koji za ulazak u ring naplaćuju 50 do 100 eura po izložbi? A što ako je kujica bila na šišanju i uređivanju prije svake izložbe? to je barem 40 eura po izložbi...

 

Da li je tko računao besane noći provedene kraj kotilice, da li je tko računao "puppy sittere", "puppy socijalizatore" itd dok se imaju štenci? Da li je tko računao sav silan trud, rad, strah, upornost... ? Nije...

Da li je tko računao sate i sate provedene pred računalom odgovarajuci na e-mailove, slanje slika i videa, sate i sate provedene na telefonu i prije i nakon što štene ode u novi dom? Da li je tko računao tjedna fotografiranja, vaganja i označavanja štenadi? Nije...

 

Da li je netko računao poštarinu, vodu, benzin koji se potroše za slanje rodovnika, pranje i dezinfekciju postelja za pse, kuće itd. Da li je tko računao grijanje koje je puno intenzivnije kada se imaju štenci? Nije...

 

I ovo je sve u idealnim uvjetima da kujica ošteni 7 štenaca... A što ako ne ostane skotna?

 

Netko će reci, pa dobro, kad pariš doma jeftinije je... Možda se čini. Ali ako tog parnjaka izvedeš na 50ak izložbi u životu, napraviš sa njime sve zdravstvene i genetske testove, hraniš ga cijeli život sa kvalitetnom hranom, kupaš u kvalitetnim šampionima, čistiš od parazita, radiš s njim, pokazuješ ga, a on pari cca 5 do 10 puta u životu? Gdje je tu računica... Kada imaš više pasa trebaš imati i "infrastrukturu" za pse... a to su onda iznosi sa 4 i 5 nula...

 

Nakon svega navedenog, po koliko bi vi prodavali svoje štence?

 

Ako ne možete izdvojiti u prosijeku 1.000 eura u startu za kvalitetno štene sa rodovnikom od provjerenog uzgajivača, udomite neko slatko klupko sa ceste ili iz azila.

Ono će vam bit zahvalno. Štene za 500 kuna nije čistokrvno. To štene nije dobro držano. Štene retrivera u prosijeku do 8 tjedana toliko pojede ako se kvalitetno hrani. Što mislite sa čime je onda to za 500 kuna hranjeno, da li je cijepljeno, čišćeno od parazita? Nije...

 

Zato ili kupite psa od provjerenog uzgajivača ili udomite.

Ne kupujte jeftine "kvazi čistokrvne pse" jer oni to nisu. Njihove mame nemaju 2-4 legla u životu i ne štene u dnevnim boravcima. Njihove mame svoje kratke, tužne živote provode u podrumima, šupama, na hladnome, jedu otpatke ako ih ima te se pare od prvog tjeranja, sve dok ne uginu, tjeranje i tjeranje za redom...

 

 

Ako ne želite da se takva praksa nastavi, prestanite kupovati "čistokrvne pse po 500 kn" bez obzira da li ćete ići ili ne na izložbe.

 

Rodovnik je potvrda čistokrvnosti a ne luksuza!